Thursday, September 11, 2014

Miljenko Jergović: Iz romana 'Dvori od oraha'


(...) U zimu 1942. Samuel F. Klein bio je zarobljen na tavanu banjalučke gimnazije. Nitko ga zapravo nije zarobio, ali se nije usuđivao izaći van jer je bio od onih Abrahamovih sinova za koje se govorilo da ih možeš po nosu prepoznati...
(...) Da se spustio s gimnazijskog tavana ne bi stigao do Gospodske ulice, a već bi ga ščepali, ako ne ustaše, onda ''svjesni'' građani kakvih je po Banjoj Luci bilo točno onoliko koliko ih je i inače, u normalnim vremenima i državama u kojima nisu na snazi rasni zakoni. Ljudi koji gradskoj kafileriji prijavljuju pse lutalice nakon uspostave velikog njemačkog rajha i svih drugih rajhova prijavljivat će Židove i Cigane...
(...) Vani je bilo proljeće na kakvo se u godinama mira dugo čekalo; beharala su, listala i rađala brda oko grada, zuj i cvrkut nadglasavali su njemačke kamione, vojske su se spremale da krenu jedna na drugu, svršeni gimnazijalci spremani su za Staljingrad, sa zvučnika na trgu odjekivali su Pavelićevi govori i pjesme koje slave ljepotu domovine... Svijet je bio u sezoni svršenog sklada, samo je Franji naopako išlo u životu. Pred večer bi se s Vrbasa čula šargija i tužna povijest dva jarana, Latifa i Sulejmana, koji – evo već ima i stopedeset godina – svakog proljeća napuštaju Banju Luku i jedan drugome postavljaju uvijek isto pitanje: je l' ti žao?...
(...) Naposljetku su ipak izmigoljili iz grada a da nikoga nisu sreli, što je Ivo ubrojio među sretne znakove, dok Klein nije ni primijetio. Stigli su do prvih šumaraka i vrbika uz Vrbas te do pojate u kojoj će, skriveni pod sijenom, provesti dan...


('Književna Banjaluka')

No comments:

Post a Comment