Tanja Šljivar: TRI ŽENE

Mario nastavlja sa otkrivanjem mladih banjaluckih talenata. 
Ovog puta, uz kratak komentar, predstavlja nam Tanju Šljivar:
"Tanja je jedna posebna djevojka, nadarena, bivsa Ljiljina ucenica.

Saljem jednu njenu kratku pricu. Moze?"

Moze.

A sta vi kazete?

*************************************************

Tri žene sjede u frizerskom salonu. Tri majke sjede u frizerskom salonu. Tri supruge sjede u frizerskom salonu. Tri frizerke sjede u neprivatizovanom salonu bez mušterija, koji nema nikakve šanse u poređenju sa ekskluzivnim, novootvorenim frizerajima sa frizerima koji su se školovali u Londonu.

Tri žene jedu tri kesice grickalica. Časovnik pokazuje tri sata. Još malo pa je kraj radnog vremena. Dvije žene jedu flips sa kikirikijem, poznatiji kao smoki, a jedna jede hrskave krompiriće prepržene na ulju poznatije kao ''čips''. Dvije žene misle na obaveze koje ih čekaju kod kuće, na muževe i njihova milovanja, na nedovršen ručak, na dječiju zadaću koju i same teško razumijevaju. Ali da ne bi izgubile od važnosti u očima djeteta prave se da sve znaju i rješavaju marljivo zadatke, bez obzira na konačno rješenje. Jedna žena ne misli. Tri ruke stoje u kesicama čekajući da stave novi zalogaj grickalica u halapljiva usta, dok još nisu sažvakane sve iz prethodne ture. Tri para vilica žvaće. I nepoznat broj zuba obavlja istu funkciju žvakanja.

Sredovječan čovjek u tamnom kaputu ulazi u frizerski salon. Prva žena mu želi dobar dan, druga mu pomaže da se raskomoti, a treća počinje da ga šiša. Baš kad je svako od njih utonuo u misli ili besmisao, treća žena uze britvicu i zareza mušteriju po vratu.  

(‘’Ja sam priča’’, Banjaluka, 2009.)