Friday, December 12, 2014

Aleksej Kišjuhas: Čega nas je tačno sramota?



....Tog običnog Petra Petrovića sa uplatnice koji ne zna kome više verovati i priklanjati se, dok za vinjakom na kariranom stolnjaku proklinje sudbinu poput Buridanovog magarca. Nakratko je bilo zanimljivo i zlurado očekivati nekakve prljave veševe koje bi Šešelj povodom svojih starih saradnika izvukao iz fioke za posebne prilike, pa od svega toga nije bilo ništa. Nastavio je sa istim starim izlizanim i fekalnim podgaćama o izdajništvu, stranom plaćeništvu, Amerikama i Rusijama, Velikim Srbijama i drugim fantazmagorijama za umno i politički nedorasle.
Dakle, pridavanje bilo kakve pažnje ovoj zlonamernoj režimskoj figuri samo je duvanje u jedra već uveliko raspalog radikalskog broda. Čime se kreira iluzija o legitimnosti Šešeljevog političkog stava, kao i iluzija o njegovom talentu, govorništvu, harizmi ili znanju. Čak i oni iskreno zabezeknuti i šokirani njegovim delovanjem time samo dodaju na slici o Šešelju kao nekakvom praiskonskom zlu koje je nekako antiherojski privlačno. On nikada nije bio Gebels ili Ajhman, već samo Gering ili Borman skaradnog Miloševićevog režima. Prevrtljivi kalkulant i poslušni sluga čija je jedina ideologija bila u jeftinom populizmu i tlačenju slabijih. Stotinu mu devedesetih, ovo je osoba koja misli da je anegdota o klanju zarđalim kašikama nešto duhovito? Priprosti populista i primitivni huškač najnižih ljudskih poriva. Dežurni klovn svakog režima, službe i ostalog zlog i naopakog. Debater koji prebije sagovornika. Nasilnik koji mlatara pištoljem kada ne raseljava etnički različite i nečiste. Kompleksaš koji svaku svoju verbalnu dijareju odmah koriči i prodaje kao knjigu. Takve osobe bestidno žive od pažnje koja im se pridaje - ne hranimo je dodatno, bilo je toga i previše. Marginalizacija i zaborav su najgore kazne ovakvim kreaturama.....

No comments:

Post a Comment