Wednesday, May 20, 2015

NOVA KNJIGA DARKA CVIJETIĆA



Zadužbina ‘Petar Kočić’, Banjaluka – Beograd, i njen urednik Nikola Vukolić predstavili su najnoviju knjigu Darka Cvijetića ‘’Mali ekshumatorski eseji’’. Susret s knjigom je i susret s autorom. On nema zagonetki, stihovima piše biografiju i BiH i Prijedora… Odmah uočavamo: radi se o jako dobrom pjesniku, pjesniku ovog vremena. Ova knjiga zaslužuje veći publicitet.

‘’Cvijetić je autor koji se na način u nas nečuven i neviđen u poeziji bavi jedinom ozbiljnom temom – sudbinom ljudskoga mesa i ljudskoga srca određenom ratom, ne bilo kojim, našim ratom što u navratima traje odavno, i nikad ne završava, a plamsao je i nedavno, prije ciglih dvadesetak godina’’(Ivan Lovrenović).

‘’Poezija Darka Cvijetića jedan je od najsvjetlijih pjesničkih poduhvata koji je izrastao iz naše nesuvislosti i užasa. Toliko se razgranao i raširio, toliko pustio svoje korijenje u ilovaču po kojoj gacamo, da se neprestano saplićemo o te krake riječi. Bježimo od njih, ali opet ih neodoljivo želimo iščupati’’ (Đorđe Krajišnik).

Darko Cvijetić je rođen 1968. u Ljubiji Rudniku.

Sada radi kao glumac, redatelj i dramaturg u Pozorištu Prijedor.
Objavio knjige: ‘Noćni Gorbačov’, 1990, ‘Himenica’, 1996, ‘Manifest Mlade Bosne’, 2000, ‘Passport for Sforland, 2004, ‘Masovne razglednice iz Bosne’, 2012, ‘Konopci s otiskom vrata’, 2013.

Izbor iz posljednje knjige ‘Mali ekshumatorski eseji’ (2015.):


Savlova

Kaže
Sve stvari kada ih staviš
Okomito
Jednu preko druge
Tvore križ
Jedino čovjek
Kada ga staviš okomito
Preko drugog čovjeka
Ne bude križ
Nego dva križa
Ako trećeg dodaš
Eto gomile
Eto svastike
Eto polomljenih ruku


SVE TROJE STE MI NA SISI ĆAPĆALI

Ulica u Boriku, u Banjoj Luci,
nosila je prije rata ime Skendera Kulenovića.
U ratu su naziv ulice promijenili
u - Majke Knežopoljke.
Tako je junakinja poeme pojela poemopisca.
Danas se ulica zove Mrđanova.


RASPLINJAVANJA

Slijedom pokojnikove oporuke kojom odbija
s gnušanjem sve počasti države, obitelj Koče
Popovića, nakon njegove smrti 19. X 1992. heroja i
pjesnika, srela se i s odlukom države da uzvrati - te
da odbija snositi ikakve troškove ukopa.
Potom je i krematorij saopćio obitelji da nemaju
plina potrebnog za kremaciju, da je ratno doba, te
da ga moraju sami nabaviti.
Sedam je dana Koča čekao plin, a onda je na ljutitu
intervenciju dr. Isidora Papa, Kočinog ratnog druga
iz rata prije, krematorij pozajmio tri boce, odnekud,
iz Zrenjanina.
Bodidarma je jednom zaspao meditirajući.
Da mu se to nikada više ne bi ponovilo - odsjekao je
očne kapke
i bacio ih u prašinu.


Ukratko o ratu
(za Sašu K.)

Umorno sam gledao kako uvečer 31.V 1992.
Gori gradska džamija
Od vojske zapaljena
S prozora solitera vidio sam munaru
Kako pada u oganj
I 2008. godine s istoga prozora
Još umorniji gledao sam kako
Džematlije veliki vatromet
Prave
Kroz staklo vidio sam rasipanje
Svjetla ispaljenog
Oko munare optočene sijalicama
Puno je to vatre
Kažem mladom imamu
Uz kavu u centru
Da Allah je veliki odgovora
Zato na tvojem soliteru i imaju
Umorni prozori


MALI EKSHUMATORSKI ESEJ

Jednom je i Mali princ
Upoznao čovjeka koji je
Palio i gasio svjetiljku
Telegrami sućuti sretno
Omarska Raspotočju
Nama je kopati
Stih šaptala čelična vilica Borisa
Davidoviča
Nađena s proljeća novočetrnaeste
I Isaka su Emanuiloviča isto
Gadno prebijali
Rebra mu zijevala
Kao golubarnički otvori
Iz popadalog kestenja curi sok
Pjenjen
Poput bijele konjske mokraće
Kruh gasi pšenicu
Kunići u zamkama
Ranjenici sa Neretve
Svi već imaju provjetrene dječije sobe
Po grobovima
I kredence sa zimničkom dinjom


Darko Cvijetić

2 comments:

  1. Hvala Vam, gospodine Čanak! Darko, srdačno

    ReplyDelete
  2. Darko,
    zahvalnost, i tvoju i moju (predjimo, molim te, na ti - malim - lakse je) zasluzuje Mario. On uziva kada otkriva knjizevne talente iz nasih krajeva, Ja uzivam citajuci tvoju poeziju. S tobom, kao da je ovaj blog nasao svog pjesnika.

    22 May 2015 at 07:54

    ReplyDelete