Sunday, May 24, 2015

Svetlana Cenić: SVAKO SVOGA IMA

Čim se oglasi stomak, šutiraj u glavu. Terorizmom. U Republici Srpskoj i Makedoniji gotovo sinhronizovano. Ostalim vladarima u regionu kao naručeno! Svi su sada, kao, u pripravnosti, najavljuju se mogući novi teroristički napadi, pa se pišući ovo zapitah da li je potrebno da ovo “teroristički” stavim pod navodnike. Ne verujem, jednostavno. Suviše je nekih podudarnosti da bi moj mozak, ovakav kakav je, mogao da prihvati da se ne radi o novoj piti pravljenoj od onog od čega inače ne ide, hladno serviranoj gladnoj masi. Može li biti da sila zemaljska i nebeska, koja sve osmatra, nije nešto zabrinuta? Može li to biti da nisu informisani oni koji nas evo godinama uče demokratiji, ekonomiji, bezbednosti, saradnji i gotovo svemu u rasponu od seksa do pčela? Moj bol zbog nove šarene laže u kojoj padaju i mrtvi, žrtvovani svesno, ogroman je.
Prvo su plašili ove međunarodne instruktore time da bi socijalni nemiri mogli dovesti i do nacionalnih sukoba, pa da je bolje da se glava strpa u prazan stomak i ćuti. Kad se pokazalo da to nije tačno, da je većina, bez obzira na opštu pljuvačinu, umorna i od pomisli da ratuje za tuđa imanja, onda se prešlo na novi nivo, baš kao da je videoigrica, a ne stvaran život. Sad je terorizam, po dobroj staroj resavskoj školi, prepisan i kreće opšte zastrašivanje. Tu sad sve može da prođe, pa i onaj zakon kojim će se ograničiti maksimalno sloboda ono jada od nevladinog sektora u Republici Srpskoj. Videla žaba Patriotski akt iz 2001., pa i ona digla noge da se zakonski potkuje.
Muka mi je od istog recepta, a očekivanja da će isti sastojci i isti kuvari ispeći nešto novo. Pita znamo od čega ne ide. Odnosno, može, ali nije jestiva. Omrsi se samo onaj koji je razvlačeći ukrao dobar deo sastojaka. Njemu brašno, voda i ulje, nama govna. U proseku pita. I da! Eto nama opet armije stranih konsultanata, čije ćemo usluge kroz kredite otplaćivati. Recimo, budući kredit Svetske banke za podsticaj zapošljavanja u sebi sadrži 40 posto za njihove konsultante. I gotovo svaki je takav.
Zvanično obrazloženje je da mi ne znamo i oni su tu da nas navode, podvode i zavode svojim znanjima. A kako, najbolje svedoče sve prošle (de)reforme i cifra u njih bačena. Sad ili je do učenika ili do instruktora. No ako je prolaznost toliko mala, rezultati katastrofalni, onda biće da bi pedagozi rekli da valja preispitati nastavnički kadar i instruktore. Pogotovo što održavaju večito iste predsednike (nacionalnih) odelenja. Hoće li to biti da im više odgovaraju nacionalne klase nego socijalne?
U šta smo se, zapravo, pretvorili. Britanska vlada je odvojila 20 miliona funti za svoje konsultante, koji će naredne tri godine savetovati u Gruziji, Moldaviji, Srbiji, BiH i Ukrajini. Sve je jasno. Možda sada pridodaju opet i Makedoniju. Moje pitanje je samo hoćemo li da radimo tek da bi neko potrošio pare i večno obezbeđivao sebi radna mesta ovde ili zaista da napravimo nešto bolje? Zar ima veće štetočine od ovih i ovakvih vlasti?! ISIL nije uspeo oružjem šta su ovi
kriminalom, korupcijom i neznanjem. S druge strane, organizacija Al-Qaide po svetu je ništa u poređenju sa ovom njihovom konsultantskom.
Bosni i Hercegovini je godinama isticana Makedonija kao zvezda reformskih procesa, a onaj čuveni Doing business i rangiranje začin u svakoj analizi, komentaru ili vestima. Svaki pokušaj da se kaže da u Makedoniji ne da nije sjajno, nego je užasno, da se dave u korupciji i siromaštvu, dočekivan je na nož. Znam iz ličnog iskustva. Posebno je bilo strašno mojim kolegama iz Makedonije na nekim međunarodnim skupovima kad su pokušavali da kažu koliko je loše ekonomski, kolika je korupcija i kakav kriminal u kojem se dave, a ne dao Bog da negde pukne jače čep na šampanjcu, refleksno bi nastala paljba. Ko ih je čuo od zaglušujuće buke međunarodnih u samohvali postignutim rezultatima u Makedoniji?! Ništa puno drugačije nije ni za Crnu Goru, sada i za Srbiju.
Makedonci se probudiše nekako s proleća, a vrhunac protesta najavljivan je negde za 17. -18. maj. Za to vreme u BiH se sat tek navijao za buđenje, no i nejasno podešeni alarm doveo je do iste reakcije - daj nešto jače da zbijemo redove i sabijemo mozak. Deja vu. U kontinuitetu. Nekih godina neposredno iza rata trebalo je rušiti vlast SDS-a. Priča o kriminalu nije dala rezultate, a onda je počela serija još uvek nerazjašnjenih ubistava. Svaka sličnost sa današnjom pričom o opasnosti od terorizma je sasvim namerna, s tim da sada valja sačuvati vlast.
Godinama se priča, projekti pišu i pare uzimaju na regionalnom pristupu EU pitanju proširenja, kao i na regionalnoj privrednoj saradnji. Svaki put zdušno krenem u to (i opet ću), a na kraju u regionu, hvala na pitanju, Gruevski do Greuvskog i na kraju MMF. Nešto mi je zazvonila u glavi i podudarnost da su i Gruevski i Dodik došli ponovljeno iste godine na vlast - 2006. (Do tada im se funkcije razlikuju.) Toliko godina vladanja na istoj ili sličnoj matrici, umorilo je i iscrpelo ljude. Nije čudo što se i hit-tema poklapa. Ostali trljaju ruke: i u Srbiji i u Crnoj Gori stanje pripravnosti, dok u Hrvatskoj desnica srećna iščekuje izbore. Jer, svako svoga Gruevskog ima, a svaki Gruevski jednako gladne i nezadovoljne ljude.

Svetlana Cenić
(Dani)

No comments:

Post a Comment