Monday, August 03, 2015

Adnana Karahasanović Zeljković: Na vijest da te više nema, dragi Joco

Kupi vreću brašna
I kupi konzerve ribe, biće rata, kažeš,
zar te ništa nije naučio tata?

I ja kupim vreću brašna,
a ti mi je otmeš iz ruku
I zabaciš preko ramena.
na peti sprat uzneseš, ko atleta,
uz osmijeh, oko cijelog svijeta,
a onda je spustiš
I govoriš mi svoju novu pjesmu...

Nismo se ni snašli:
rat bio I prošao
I stigla nas jesen.
Ponekad te sretnem:
ti ides, zanesen.

I poput one vreće brašna,
sad si ti uznesen,
lako.

Gdje je sada tvoj kajak
I dajak
I tvoja lijepa šeherska cura Nura,
tvoja svjetlost?

Na nebu se za te
crveni tepih stere,
zdravere, prijatelju,
zdravere, zdravere.



2 comments:

  1. Kako pjesma može vijerno oslikati jedan portret! Tako ti je dobra ova pjesma, Adnana. Vidim Jocu u svim dimenzijama. Hvala i za onu prethodnu na blogu, našoj generaciji namijenjenu. Pozdravljam te, Ljilja M.

    ReplyDelete
  2. Bravo Adnana! Tako jednostavno i slikovito.

    ReplyDelete