Wednesday, November 11, 2015

Sehitluci - setnja ili voznja ili...


Vec poduze se u Banjaluci vodi akcija ocuvanja Sehitluka (Banj brda) kao zone predvidjene samo za pjesake. Na nekih 500 metara od pocetka uspona na Sehitluke postavljena je rampa. Ispred nje je malo parkiraliste za automobile. Od te rampe uz brdo, setaci-rekreativci mogu nesmetano koristiti asfaltirani put do vrha Sehitluka, spomenika i Tresnjika, a da pri tome ne trebaju razmisljati o automobilima koji im prilaze s ledja ili dolaze sa vrha. Tako je to vec godinama... Nisam siguran, ali mozda jos od posljednjeg rata. Lijepo - brdo iznad grada - iskljucivo pjesacka zona!


Prije izvjesnog vremena podno vrha Sehitluka u objektu gdje je i ranije (prije posljednjeg rata) godinama bio restoran, otvoren je restoran Novak, jedan od niza restorana porodice Djokovic. U toku rata u tom objektu bio je smjesten BIG radio i, sjecam se, da je jos tada radila rampa koju je cuvala neka jedinica vojske, a i oko tog objekta je bila vojska koja je, kako se pricalo, cuvala Bucin BIG radio.



Uglavnom, nakon sto se culo da banjalucke vlasti planiraju ukloniti rampu i put na Sehitluke otvoriti za auta, otpocela je organizovana akcija gradjana da se to sprijeci. Oni se, vec duze vremena, okupljaju i protestnim setnjama, druzenjem, recitalima nastoje ukazati na cinjenicu da je neophodno nastaviti sa zabranom voznje prema vrhu brda i cuvanjem jedne od rijetkih pjesackih oaza u gradu.
Obicno se moje misljenje podudara sa misljenjima onih koji protestuju, ali moram reci da to ovog puta nije slucaj.
Sjecam se, put na vrh Sehitluka je pocetkom sezdesetih projektovan za auto saobracaj, ne samo za pjesake. Sjecam se da smo se , umorni od posla, cesto vozili do vrha brda i odmarali uzivajuci u predivnoj panorami grada, spomeniku, restoranu ili igrali sa djecom na Tresnjiku. Sjecam se da je organizovana i omladinska  akcija izgradnje pjesacke staze kroz sumu sve do vrha Sehitluka. Sjecam se i lijepih setnji tom stazom. Dakle svako je ima dvije opcije: da se vozi autom ili da proseta kroz sumu skroz do vrha brda. Neki su i tada koristili iskljucivo asfaltirani put za setnju sklanjajuci se autima. Zasto? Valjda im bilo lakse.


Kao da se sve to zaboravilo, kao da se zaboravilo i na one koji, iz ko zna kojih razloga, ne mogu fizicki podnijeti setnju uz strminu, kao da je setnja asfaltiranom stazom najveci problem u danasnjoj Banjaluci, sada se organizuju protesti bas na ovom mjestu...
Uzimajuci u obzir koji sve i koliko problema muce danasnje gradjane Banjaluke, mislim da je to nepotrebno gubljenje energije i usmjeravanje akcije u pogresnu stranu.
Ne bi li bilo pametnije pa, umjesto setnji izraditi projekat, okupiti gradjane Banjaluke i organizovati radnu akciju i izgraditi pjesacku stazu kroz sumu od podnozja do vrha Sehitluka. U akciju, bar materijalno, ukljuciti i vlasnike novog restorana.
Mozda sam ja samo predaleko i ne vidim prave razloge i motive...








No comments:

Post a Comment