Friday, August 04, 2017

Nepovjerenje


Znam da to nije zdravo, posebno u ovom mom uzrastu, ali eto ne da mi djavo mira, pa razmisljam; i to o kome ili cemu? O Bosni i Hercegovini; a o cemu drugom!?
Valjda me potstakao ovaj prethodni Dezulovicev tekst iz Oslobodjenja koga mi je, kao i mnoge druge do sada, poslao moj vrijedni drug - animator Mario.
Jednom sam davno, prije petnaestak godina, sjedeci ispred Zuricha, nekadasnjeg Kusminog kafica, pitao jednog drugog mog druga, i tada i sada visokopozicioniranog politicara: "Reci ti meni, moze li ovo sve ovdje i ova Bosna opstati?"
I prije nego sto sam zavrsio on kratko odsijece:"Ne moze! Nema sansi!""
Nespreman na takav odgovor, ja u soku pitam :"Zasto?"
On ozbiljan: "Hiljadu je razloga. Neces valjda da ti ih sve nabrajam!?"
"Nemoj sve, nemamo toliko vremena, al' reci mi tri." ja cu, da bih razbio ozbiljan ton.
I nabroja on meni, u slijedecih par minuta, desetak razloga koje on vidi kao razloge zasto Bosna, onakva kakva je tada bila (a ni sada nije drugacija), ne moze opstati. Nabrajao bi on i dalje, ali nas presjece jedan poznanik koji pridje da se pozdravi i nepozvan sjede za sto i otpoce svoju pricu o politici. Tako onih preostalih 990 razloga osta neizreceno.
Petnaestak godina pamtim taj nas razgovor, rijeci mog visokopozicioniranog druga mi odzvanjaju, poredim ih sa dogadjajima koji su uslijedili i stalno naivno zelim da je moj drug ipak promasio u procjeni. Nikad kasnije ga nisam pitao isto pitanje, jer mi je, i pored mojih zelja i nadanja, postepeno postajalo jasnije...

I evo, danas, petnaestak godina nakon tog razgovora, meni je definitivno jasno da Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je vec vise od dvadeset godina, nema nikakvih sansi. Sada, cak i ja znam svih neizrecenih hiljadu razloga za to.

Prvi i najvazniji razlog, i necu druge ni pominjati, jer ni jedan drugi nije tako vazan, je nepovjerenje.

U toj nasoj (ili tudjoj-svejedno) Bosni i Hercegovini niko nikome ne vjeruje, ni stranci domacima, ni domaci strancima, ni narod politicarima, ni politicari narodu, ni zrtva zlocincu, ni zlocinac zrtvi, ni mladi starima, ni stari mladima, ni prijatelj prijatelju, ni neprijatelj neprijatelju, ni komsija komsiji, ni kriminalac kriminalcu, ni Bosnjaci (ili Muslimani, kako ko voli) Srbima, ni Srbi Muslimanima (ili Bosnjacima), ni jedni ni drugi Hrvatima, ni Hrvati njima...
Jedini, zapravo koji zele cijelu Bosnu, ovakvu kakva je, su stranci. Njihov razlog je veoma jednostavan: ne znaju kako napraviti bolju a lakse je razgovarati s jednim nego sa tri covjeka u isto vrijeme. Ali tim strancima niko od domacih ne vjeruje. I tako se Bosna, zajedno sa Hercegovinom i strancima, upetljava u cvor koji svake godine postaje sve cvrsci.
Veoma bitno je da nepovjerenje ima potpuno realnu osnovu. Jer sistem vrijednosti na kome je zasnovana danasnja Bosna i Hercegovina zasnovan na lazi. Laz je u svemu: u proslosti i u sadasnjosti, u istoriji, u kulturi, u umjetnosti, u sportu, u laznoj buducnosti, u skolstvu, u ekonomiji, u sudstvu, u policiji, u crkvi i dzamiji, u kuci i na ulici...
Sve je zapravo velika, ogromna - sistemska laz...

Jedino sto nije laz je cinjenica da drzava zasnovana na tom sistemu nema nikakvu perspektivu. To je sada, nakon svih ovih godina mog velikog otpora da to prihvatim, konacno i meni jasno. I dok god je tako - nema sansi za popravak.
Kao nepopravljivi optimista ne vidim ja da je sve ni tako crno. Bitno je naci pravi uzrok problema i poceti graditi sistem vrijednosti zasnovan na istini. Prestati lagati sebe samoga, pa onoga do sebe, prestati lagati u skoli, na poslu, na fakultetu... Prestati vjerovati u laz... zamijeniti je istinom ma koliko to bolno bilo.

Tako nesto ne mogu uraditi politicari na vlasti, ni stranci... To mogu uraditi mladi kad shvate da ni oni , ni drzava u kojoj zive, ovakva kakva je danas, sa sistemom vrijednosti kakav je danas, nemaju ama bas nikakvu buducnost. Kada ce mladi, koji odrastaju u lazi i nepovjerenju, shvatiti da stoje pred zidom i da bez ikakve nade cekaju svoj bioloski kraj - da je neophodna njihova akcija i zrtva?
Kada ce se stvoriti kriticna masa mladih koji ce htjeti da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke i grade novi sistem, da prestanu vjerovati u lazi, da prestanu lagati, da shvate da kozmeticka promjena sistema nije rjesenje, pa cak ni podjela BiH ne bi njima donijela nista, jer bi sistem lazi i nepovjerenja ostao - bio bi samo jednonacionalan...

Za tako nesto potrebni su pametni i hrabri, potrebne su godine, decenije, generacije...

No comments:

Post a Comment